Zemljovid - Samarkand

Samarkand (uzbečki: Samarqand, tadžički: Самарқанд, perzijski: سمرقند, preko sogdijskog što znači "utvrđeni grad" ili "polje šećera") je grad u istoimenoj pokrajini (vilajetu) u središnjem Uzbekistanu s 362.000 stanovnika, što ga čini drugim po broju stanovnika u državi. Grad leži u dolini Zeravšan, uz željezničku prugu Krasnovodsk-Taškent.

[[Registan u Samarkandu]] Grad se nekada nalazio točno na pola Puta svile, između Kine i Zapada, te je u srednjem vijeku postao središte islamske kulture i znanosti. od 14. stoljeća je bio prijestolnicom Mongolskog Carstva Timura Velikog i u njemu se nalaze brojne građevine iz tog vrmena kao što su Timurov mauzolej Gur Emir i džamija Bibi Hanum u starom dijelu grada (Registan). Zbog toga je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2001. godine.

Od gospodarstva grada ističe se prehrambena, kožna industrija, proizvodnja traktora, automobilskih dijelova, obuće i cigareta. Važno prometno čvorište i trgovačko središte poljoprivredne okolice (osobito za rižu, pamuk i svilu).

U gradu se pored dobro očuvanog Starog grada s džamijama, medresama i mauzolejima, nalazi i sveučilište, uzbečko i rusko kazalište te muzej uzbečke kulture i umjetnosti.

Timurov mauzolej [[Gur Emir]]

U razdoblju vladavine perzijske dinastije Ahemenida Samarkand je bio glavni grad pokrajine Sogdijane. Nakon osvajanja Aleksandra Velikog (329. pr. Kr.) ulazi u sastav grčko-baktrijske države. U 4. st. postaje turski kaganat, a Arapi ga zauzimaju 712. godine. Od 6. do 13. stoljeća grad je bio veći i bogatiji od suvremenog Samarkanda. Za vladavine Abasida Arapi su od dvojice Kineza, koji su bili zarobljeni 751. godine, otkrili tajnu pravljenja papira. Tako je prva tvornica papira u islamskom svijetu osnovana u Samarkandu. Otkriće se otuda raširilo po islamskom svijetu, te dalje u Europu, što kroz Španjolsku, što preko križara.

U 9. i 10. stoljeću njime vladaju Samanidi, potom Gaznavidi, a u 11. stoljeću Karahanidi i Seldžuci. U to vrijeme Samarkand je bio važno trgovačko i prometno raskrižje, te jedno od važnijih centara islamske kulture.

Godine 1220. osvaja ga Džingis-kan, a nakon osvajanja Timura Lenka (1370.) postaje prijestolnicom druge mongolske države, prethodnice Mogulskog carstva koje se rasprostiralo od Indije do Turske. Tijekom 35 godina njegove vlasti dovodio je umjetnike i obrtnike iz svih zemalja koje bi osvojio. Bio je cijenjen kao mudar i darežljiv vladar, a Samarkand je rastao. Timur je sebi u Samarkandu podigao mauzolej Gur Emir. Timurov unuk Ulugbeg vladao je 40 godina, tijekom kojih je poticao razvoj znanosti. Stvorio je visoku školu koja je okupljala najbolje astronome i matematičare, a naredio je i gradnju opservatorij koji je imao ogroman, ali izuzetno precizan mramorni sekstant s lukom duljine 63 metra.

Oko 1500. Samarkandom su zavladali Uzbeci, a središte kaganata premješteno je u Buharu. Samarkand je počeo propadati, a poslije napada perzijskog vojskovođe Nadira šaha, napušten je u 18. stoljeću.

God. 1868. počinju ga osvajati Rusi. Za ruske vladavine (od 1871.) izgrađene su brojne gradske kuće i parkovi, a grad je bio središte ruskog Tatarstana. Dobio je na značaju kada je novoizgrađena transkaspijska željeznica dosegla Samarkand 1888. godine. Od 1924. do 1930. godine, Samarkand je bio glavni grad sovjetskog Uzbekistana.